Šta je magnezijum?
Magnezij je 4. najbrojniji mineral u našem organizmu Magnezijum je mineral koji je uključen u preko 300 reakcija u organizmu. Važan je za sve organe, a naročito za pravilan rad srca, mišića, bubrega, izgradnju zuba i kostiju. Magnezij je široko rasprostranjen u hrani, a neki od izvora ovog minerala su integralne žitarice, orašasti plodovi, mahunarke, krumpir, morski plodovi, grožđice i banane. Nedostatak magnezija je rijedak, a simptomi uključuju gastrointestinalne, kardiološke i neurološke poremećaje. Općenito, magnezij nije tokišan, no potreban je oprez u slučaju pogoršanih funkcija bubrega.
Izvori magnezija su:
integralne žitarice (posebno ječam i zob), orašasti plodovi (najviše indijski oraščić), čokolada, mahunarke, krumpir, tofu, kava, čaj, kakao, suncokretove sjemenke, morski plodovi (posebno iverak), grožđice, banane, mrkva, peršin.
Magnezij je dio molekule klorofila, zelenog pigmenta u biljkama, pa je stoga zeleno lisnato povrće (npr. špinat) bogato magnezijem. Voda također predstavlja izvor magenzija, no s količinama koje variraju, pa tako tvrda voda sadrži više magnezija, odnosno magnezijevih soli, nego meka voda. Prerađena hrana općenito sadrži male količine magnezija, a značajan dio se gubi i tijekom kuhanja, blanširanja i pranja. Gubici zbog mljevenja žitarica su veći nego u slučaju drugih minerala, odnosno gubi se od 50 do 80 % magnezija.
Ljudski organizam apsorbira između 40 i 50 % unešenog magnezija, no postotak ovisi o količini unešenog magnezija. Naime, postotak se apsorbiranog magnezija smanjuje s povećanjem unosa istog, pa je zapravo raspon apsorpcije 20 i 70 %. Apsorpcija magnezija iz mineralne vode, na prazan želudac, je 46 %, a 52 % kada se takva voda konzumira uz obrok.
Funkcije magnezija su:
Transport iona
Magnezij je potreban za transport iona, kao što su kalij i kalcij, kroz stanične membrane. Magnezij sprječava izlazak kalija iz stanice, a potreban je i za Na,K-ATPazu, enzim koji pumpa kalij u stanicu, a natrij van stanice. Također, magnezij se natječe s kalcijem za ulazak u stanice čime se održava ravnoteža mnogih staničnih procesa i usklađeno s kalcijem, upravlja električnim impulsima u stanici. Zahvaljujući upravo ulozi u transportu iona, magnezij utječe na provođenje živčanih impulsa, kontrakciju mišića i normalan srčani ritam. U mnogim živcima, magnezij ima regulatornu ulogu. Točnije, kad je dovoljno magnezija oko stanice, kalciju je spriječen ulazak u živčanu stanicu, a time se sprječava i aktivacija živca, čime je on u opuštenom stanju. Ako su količine magnezija nedovoljne, sprječavanja ulaska kalcija nema, čime se može pretjerati s aktivacijom živca. Kada su određene živčane stanice pretjerano stimulirane, šalju previše poruka (impulsa) mišićima, koji onda pretjerano grče. Ovaj slijed događaja objašnjava neke od simptoma nedostatka magnezija (bolovi, umor i grčevi mišića). Djelujući kao antagonist kalcija, magnezij može uzrokovati i opuštanje stijenka krvnih žila, dakle, djeluje kao vazodilatator, čime sudjeluje u regulaciji krvnog tlaka. Također, zahvaljujući utjecaju na prijenos iona (natrija, kalija i kalcija), magnezij ima ulogu i u kontraktilnosti miokarda upravo preko utjecaja na intracelularnu koncentraciju kalcija.
Stabilizacija staničnih struktura i molekula
Magnezij stabilizira stanične strukture vezajući se za fosfatne skupine, pa tako stabilizira stanične membrane, gdje se veže za fosfolipide, i nukleinske kiseline, gdje se veže za fosfatne skupine polinukleotidnih lanaca. Fosfolipidi su integralni dijelovi raznih membrana u stanici (plazma membrana, endoplazmatski retikulum, membrana mitohondrija,…). Vezanje dvovalentnih kationa (magnezija i kalcija) za fosfolipide smanjuje pokretljivost unutar membrane, smanjujući time i permeabilnost (propusnost) same membrane, što vodi ka stabilizaciji ove labilne strukture. Vezanje magnezija za fosfatne skupine nukleinskih kiselina djeluje stabilizirajuće, s obzirom da su te molekule polianioni. Ovim vezanjem magnezij ima ulogu u održavanju sekundarne i tercijarne strukture DNA. U ribosomima, magenzij je povezan s rRNA ili proteinima, što je važno za održavanje fizičke stabilnosti strukture, ali i za agregaciju ovih struktura u polisome koji započinju sintezu proteina. Magnezij, ali i kompleks magnezija i GTP-a sudjeluje u polimerizaciji tubulina i posljedično razdvajanju kromosoma tijekom mitoze. Iz svega navedenog možemo vidjeti da magnezij ima važnu ulogu u staničnom ciklusu.
Zdravlje kostiju
Više od 60 % ukupne količine magnezija u nađem organizmu nalazi se u kostima, gdje magnezij također ima važnu ulogu. Magnezij, skupa s kalcijem i fosforom, čini temeljnu građu koštane mase, no određene količine magnezija nalaze se i na površini kostiju. Magnezij koji se upravo tamo nalazi nema strukturnu ulogu, već se koristi kada istog nedostaje u organizmu. Ovaj mineral utječe na kosti i indirektno, odnosno, preko utjecaja na metabolizam kalcija. Naime, magnezij stimulira hormon kalcitonin kojem je uloga smanjenje resorpcije kalcija iz kostiju, dok također utječe i na djelovanje paratiroidnog hormona, koji povećava razgradnju kostiju. Također, magnezij kontrolira proliferaciju koštanih stanica, a ima ulogu i u pretvorbi vitamina D u aktivan oblik, koji je potreban za uspješnu apsorpciju kalcija.
Antioksidativno djelovanje
Magnezij indirektno ima i antioksidativnu ulogu, koja je povezana s već spomenutim biokemijskim funkcijama ovog minerala. Antioksidativno djelovanje magnezija uključuje njegovu sposobnost stabilizacije lipidnog sastava staničnih membrana te ulogu u sintezi glutationa, čiji nedostatak uzrokuje nakupljanje slobodnih radikala. Također, magnezij sudjeluje u regulaciji proupalne molekule, tvari P, čija se razina povećava pri nedostatnim količinama magnezija. S obzirom da magnezij sudjeluje u brojnim procesima, indirektno sudjeluje i u onima koji su odgovorni za kontrolu proizvodnje prooksidansa i antioksidansa.
Nedostatak u organizmu
Nedostatak magnezija je rijedak, jer je ovaj mineral široko rasprostranjen u hrani, a i reapsorbira se u bubrezima. Pri nižim unosima magnezija, bubrezi gotovo u potpunosti mogu reapsorbirati magnezij. Stoga je nedostatak magnezija većinom uzrokovan bolestima, a manje niskim unosom hranom. Klinički simptomi su relativno nespecifični, a uključuju kardiološke i neurološke poremećaje.
Rani simptomi nedostatka magenzija su: gubitak apetita, mučnina, povraćanje, umor i slabost. Napretkom nedostatka magnezija javljaju se ovi simptomi: utrnulost, ataksija, osjećaj trnjenja, grčenje mišića, slabost mišića, nepravilan srčani ritam, nistagmus, tremor, promjene u osobnosti, poteškoće s pamćenjem, smanjena sposobnost koncentracije, apatija, vrtoglavica, depresija, zbunjenost, konvulzije i halucinacije. Srčana aritmija i plućni edem mogu uzrokovati smrt. S nedostatkom magnezija se povezuje i sindrom kroničnog umora te iznenadna smrt sportaša zbog povezanosti ovog minerala s proizvodnjom energije. No, potrebna su daljnja istraživanja.
Utjecaj na bolesti i zdravlje
Osteoporoza
Osteoporozu karakterizira smanjena gustoća kostiju, no događaju se i druge osteoporotične promjene u kolagenom matriksu i mineralnom sastavu kostiju koje mogu rezultirati krhkim kostima koje su podložnije lomovima. Više od 50 % magnezija u našem organizmu se nalazi u kostima, a on utječe na koštani matriks, ali i metabolizam minerala u kostima. Poznato je da nedovoljne količine magnezija rezultiraju niskim razinama kalcija i otpornošću na djelovanje paratiroidnog hormona i vitamina D. Istraživanja su pokazala da žene oboljele od osteoporoze imaju manje količine magnezija u kostima i veće koštane kristale, pa je se nedostatak magnezija smatra čimbenikom rizika od razvoja ove bolesti. Također, istraživanja pokazuju da se viši unosi magnezija mogu povezati s povećanjem mineralne gustoće kostiju. Na primjer, dodatno uzimanje magnezija u dozi od 750 mg dnevno kroz period od 6 mjeseci s nastavkom uzimanja 250 mg kroz narednih 18 mjeseci rezultiralo je povećanjem mineralne gustoće kostiju u postmenopauzalnih žena oboljelih od osteoporoze. Također, pokazalo se da doze magnezija od 500 mg dnevno i kalcija od 600 mg dnevno povećavaju gustoću kostiju u postmenopauzalnih žena koje uzimaju nadomjesnu hormonsku terapiju. Međutim, potrebna su dodatna istraživanja povezanosti magnezija i osteoporoze, posebno u smislu utjecaja magnezija na metabolizam minerala kostiju
Šećerna bolest
Šećerna bolest rezultira nedovoljnom proizvodnjom i/ili neučinkovitom uporabom inzulina, hormona kojeg proizvodi gušterača. Istraživanja su pokazala da između 25 i 38 % oboljelih od šećerne bolesti imaju niske razine magnezija u krvi (hipomagnezemija). Pretpostavlja se da je jedan od uzroka nedostatka pojačano izlučivanje magnezija urinom, a pokazalo se da njegov nedostatak povećava otpornost na inzulin i može negativno djelovati na kontrolu glukoze u krvi. Istraživanja pokazuju da dodatno uzimanje magnezija u dozi od 400 mg dnevno može poboljšati toleranciju na glukozu, a doze od 300 mg dnevno kroz period od mjesec dana poboljšava razine inzulina natašte, dok su razine glukoze natašte bile nepromijenjene. S druge strane, pojedina istraživanja pronalaze da magnezij ipak može sniziti razine glukoze natašte u oboljelih od šećerne bolesti. Također, pretpostavlja se da je nedostatak magnezija čimbenik rizika od razvoja šećerne bolesti, s napomenom da je taj rizik veći za muškarce, nego za žene. Pojedina istraživanja pokazuju da prehrana bogata integralnim žitaricama, dijetalnim vlaknima i magnezijem smanjuje rizik od razvoja pećerne bolesti, dok druga ne nalaze značajniju povezanost magnezija i rizika od razvoja šećerne bolesti. Upravo zbog navedenih proturječnih rezultata, trenutno se ne zna da li magnezij može pomoći oboljelima od šećerne bolesti. Međutim, dodatno uzimanje magnezija u stanjima njegovog nedostatka može poboljšati metabolizam glukoze i osjetljivost na inzulin u oboljelih od šećerne bolesti. Ipak, potrebna su daljnja istraživanja koja bi proučavala povezanost magnezija i šećernu bolest
Uzroci nedostatka magnezija
Stres, dugotrajan proljev, Crohnova bolest, celijakija, manji unos proteina hranom, kirurško odstranjivanje dijela crijeva, ulcerozni kolitis, kronični glomerulonefritis, pijelonefritis, hiperfunkcija štitnjače, primarni i sekundarni aldosteronizam, pogoršana funkcija gušterače i teške opekotine mogu uzrokovati nedostatak magnezija. Dakle, bolesti i poremećaji crijeva te bubrega smanjuju apsorpciju magnezija u crijevima i/ili njegovu reapsorpciju u bubrezima, te time mogu uzrokovati nedostatak magnezija
Toksičnost
Magnezij koji se nalazi u hrani me predstavlja rizik za zdravlje, no farmakološke doze magnezija koje se nalaze u dodacima prehrani mogu imati neželjene posljedice, ako se uzimaju u prekomjernim količinama. Naši bubrezi su sposobni brzo izlučiti veće količine apsorbiranog ili injektiranog magnezija, pa je upravo iz tog razloga potreban poseban oprez u slučaju pogoršanih funkcija bubrega.
Nema komentara:
Objavi komentar