Vitamin B12

Vitamin B12
itamin B12, takozvani kobalamin, tamno crveni je kristalasti spoj, bez okusa i mirisa, lako topiv u vodi i alkoholu. Kobalamin je najteži i ima najkompliciraniju strukturu od svih poznatih vitamina. Među prvima koji je detaljno opisao anemiju koja nastaje zbog nedostatka vitamina B12 u tijelu bio je engleski liječnik Addison godine 1855. Zbog toga se ta anemija još naziva i addisonovom anemijom.. Izvor vitamina B12 je hrana životinjskog podrijetla, odnosno, meso, jetra, riba, škampi, školjkaši i jaja. Nedostatak vitamina B12 može uzrokovati megaloblastičnu (makrocitnu) anemiju, isto kao i folna kiselina (vitamin B9). Naime, ova dva vitamina su usko povezana, a jedna od funkcija vitamina B12 je i regeneracija folata.

Utjecaj na zdravlje
Za razliku od ostalih vitamina, kobalamin nije prisutan u voću i povrću jer ga biljke ne proizvode. Primarni izvor kobalamina u prirodi su metabolične aktivnosti nekih mikroorganizama. Više životinje i čovjek ne mogu sami u svojem tijelu proizvoditi ovaj
vitamin, nego ga moraju u organizam u dovoljnoj količini unositi hranom. U životinja kobalamin je neophodan u razmnožavanju i rastu i razvoju mladunaca.



Pogledajte ostale vitamine B skupine

Ukoliko piliće, na primjer, hranimo samo biljnim proteinima, oni će uginuti. U ljudi se u nedostatku ovog vitamina u tijelu pojavljuje teška anemija i neuropsihijatrijski poremećaji koji variraju od različitih poremećaja u radu živaca do poremećaja u pamćenju i mentalnoj sposobnosti, te pravih psihoza i paranoja. Također, za razliku od drugih vitamina, kobalamin ima karakterističan i vrlo kompliciran način apsorpcije u tijelu. Za njegovu je apsorpciju potrebna prisutnost određenog enzima u želucu. Ako taj enzim nije prisutan, vitamin se ne može apsorbirati i u tijelu nastaje manjak. Zbog toga ljudi koji imaju bilo kakvih problema sa želucem pripadaju visoko rizičnoj grupi glede mogućnosti razvijanja nedostatka kobalamina. Česti manjak ovog vitamina nalazimo i u vegana jer oni ne konzumiraju proteine životinjskog porijekla, a mlijeko, mliječni proizvodi i jaja bogati su izvori vitamina B12. Vitamin B12 neophodan je u slijedećim kemijskim i biološkim procesima u tijelu
održavanju crvenih i bijelih krvnih stanica
održavanju koštane srži, tkiva u kojem se proizvode crvene krvne stanice
sintezi RNK
stvaranju mijelina živaca i održavanju njegovog zdravlja
sintezi aminokiseline metionin i razgradnji nusprodukata metabolizma, homocisteina
proizvodnji aktivnog oblika folne kiseline
metabolizmu nekih aminokiselina, ugljikohidrata i masti


Izvori vitamina B12 su: meso i mesni proizvodi, jetra, perad, riba (posebno losos), škampi, školjkaši (posebno kamenice i Jakobove kapice) i jaja (posebno u žumanjku) te u nešto manjim količinama mlijeko i mliječni proizvodi (sir, jogurt).


Nedostatak u organizmu
Simptomi nedostatka vitamina B12 su: zbunjenost, depresija, umor, periferna neuropatija, psihoza, megaloblastična anemija, demencija, slabo pamćenje, slabost, glositis, konstipacija i gubitak teka. Simptomi nedostatka ovog vitamina u djece su pogoršan rast i razvoj, poremećaji pokreta i megaloblastična anemija

Nedostatak vitamina B12 uzrokuje određene biokemijske promjene u našem organizmu zbog smanjene aktivnosti enzima kojima je on potreban za djelovanje. Točnije, smanjena aktivnost metionin sintaze uzrokuje nakupljanje homocisteina, a smanjena aktivnost L-metilmalonil-CoA mutaze uzrokuje nakupljanje metilmalonske kiseline. Osobe s blagim nedostatkom vitamina B12 mogu imati povišene koncentracije ovih spojeva, ali ne moraju imati izražene simptome specifične za nedostatak ovog vitamina. Međutim, rezerve vitamina B12 u organizmu su relativno velike (2 do 5 mg) u odnosu na potrebe, pa da bi se nedostatak klinički manifestirao mogu proći godine. Obično se nedostatak vitamina B12 liječi injekcijama ovog vitamina ili visokim oralnim dozama. Najčešće se primijenjuje intramuskularna injekcija, a oralne su se doze od 2 mg dnevno, sa smanjenjem doza na 1 mg dnevno, te konačno 1 mg tjedno i mjesečno, pokazale jednako učinkovite
Povezanost vitamina B9 i B12


Pogledajte ostale vitamine B skupine


Vitamin B12 zajedno s vitaminom B9 sudjeluje u biosintezi labilnih metilnih skupina, koje su potrebne za biosintezu purinskih i pirimidinskih baza, esencijalnih komponenti nukleinskih kiselina. Stoga nedostatak ovih vitamina uzrokuje pogoršanja u diobi stanica i promjene u sintezi proteina. Metionin sintaza provodi reakciju pretvorbe homocisteina u metionin, uz pretvorbu metiltetrahidrofolata u tetrahidrofolat, aktivan oblik vitamina B9. Nedostatak vitamina B12 uzrokuje nakupljanje metiltetrahidrofolata, upravo zbog smanjenog djelovanja metionin sintaze. Posljedica smanjenog djelovanja ovog enzima je nedostatak tetrahidrofolata, odnosno metilen-tetrahidrofolata, koji je bitan za sintezu DNA, odnosno metilaciju deoksiuridilata u timidilat. Važna funkcija vitamina B12 je stoga i regeneracija folata
Megaloblastična anemija

Nedostatak vitamina B12 uzrokuje smanjenje aktivnosti metionin sintaze čime se inhibira regeneracija tetrahidrofolata te folat ostaje u obliku koji naš organizam ne može iskoristiti. Stoga nedostatak i folata i vitamina B12 može ometati sintezu DNA, upravo zbog smanjenih količina aktivnog oblika vitamina B9. Smetnje u sintezi DNA imaju negativan utjecaj na stanice koje se brzo dijele, posebno crvene krvne stanice, što rezultira proizvodnjom velikih i nezrelih crvenih krvnih stanica. Takvo stanje može rezultirati bolešću koja se naziva megaloblastična anemija, a može se javiti i snižen broj bijelih krvnih stanica i trombocita uz povećan broj hipersegmentiranih neutrofila. Ova povezanost folata i vitamina B12 objašnjava zašto nedostatak istih rezultira morfološki identičnim anemijama. Dodatno uzimanje folne kiseline obnavlja količine ovog vitamina dostatne za normalnu proizvodnju crvenih krvnih stanica. Međutim, ako je uzrok anemije nedostatak vitamina B12, dodatno uzimanje folata može maskirati ovo stanje, uz uspješno liječenje anemije. Također, veće količine folata ne pomažu pri smanjenju neuroloških simptoma uzrokovanih nedostatkom vitamina B12 te je potreban oprez

Uzroci nedostatka vitamina B12
Nedovoljan unos hranom


S obzirom da biljke ne sintetiziraju vitamin B12, za osobe čija prehrana isključuje hranu životinjskog podrijetla postoji rizik od razvoja nedostatka vitamina B12.  Istraživanja pokazuju da vegetarijanci imaju snižene količine vitamina B12, a smanjene količine ovog vitamina se javljaju i u ovo- i lakto-vegetarijanaca, dakle, onih koji konzumiraju jaja i mlijeko. Vitamin B12 se reasporbira u našem organizmu te se time ipak smanjuje rizik od nedostatka ovog vitamina. Međutim, istraživanja pokazuju da se nedostatak vitamina B12 može razviti u prosjeku 6 godina nakon prelaska na vegetarijansku prehranu. 

Malapsorpcija
Malapsorpcija uzrokuje brži razvoj nedostatka vitamina B12 nego nedovoljan unos hranom. S obzirom da se vitamin B12apsorbira u crijevu i za apsorpciju mu je potreban unutarnji faktor, intestinalni poremećaji i manjak unutarnjeg fakotra mogu uzrokovati nedostatak ovog vitamina. Simptomi nedostatka vitamina B12 se tada javljaju unutar dvije do šest godina, koji se razvijaju i pri većim unosima ovog vitamina hranom. Jedni od uzroka malapsorpcije vitamina B12 su Crohnova bolest, celijakija, infekcija HIV-om, smanjena proizvodnja želučane kiseline, kirurški uklonjeni dijelovi probavnog sustava i pogoršana funkcija gušterače. Specifična bolest malapsorpcije vitamina B12 je perniciozna anemija, autoimuna bolest koju karakterizira proizvodnja antitijela koja napadaju parijetalne stanice želuca. Atrofija parijetalnih stanica rezultira gubitkom sposobnosti proizvodnje unutarnjeg faktora i lučenja želučane kiseline. Stoga se vitamin B12 ne može apsorbirati, ali ni reapsorbirati što uzrokuje brz razvoj simptoma nedostatka ovog vitamina. Anemija je simptom ove bolesti te je zapravo krajnji stadij ove autoimune upale, koju prate i svi neurološki simptomi nedostatka vitamina B12. Ako se ne liječi, perniciozna anemija može rezultirati smrću. U starijih je najčešći uzrok nedostatka vitamina B12 hipokloridija s atrofičnim gastritisom. Atrofični gastritis nastaje kad sluznicu želuca, odnosno parijetalne stanice, napadnu antitijela što rezultira gubitkom tih stanica, koje izlučuju želučanu kiselinu i enzime. S obzirom da je za apsorpciju vitamina B12 vezanog za proteine iz hrane potrebna želučana kiselina, oboljeli od ove bolesti mogu razviti simptome nedostatka ovog vitamina. Međutim, oboljeli od ove bolesti mogu apsorbirati slobodan vitamin B12 iz dodataka prehrani, a  nije inhibirana ni reapsorpcija ovog vitamina. S vremenom će se ipak smanjiti količine ovog vitamina u organizmu, a smanjene količine želučane kiseline mogu rezultirati povećanim rastom crijevnih bakterija koje koriste vitamin B12 te time smanjiti količine ovog vitamina koje su na raspolaganju našem organizmu. 

Toksičnost
Vitamin B12 se uz vitamin B2 i još neke druge ubraja u najbezopasnije vitamine. Ne postoje nikakvi izvještaji o tome da su ikada uočene bilo kakve štetne nuspojave zbog ovog vitamina, osim u vrlo rijetkim slučajevima kada je ordiniran oblik cijanokobalamin i to u injekcijama. No, uziman na usta vitamin B12 nikada nije proizveo nikakve štetne nuspojave ili reakcije pa čak i kada se davao u ekstremno velikim količinama i to učestalo.

Pogledajte ostale vitamine B skupine